Ulaz i izlaz podataka, naredba pridruživanja
1. Ulaz i izlaz podataka
1.1. Unos podataka
Funkcija za unos podataka u Pythonu je input(), a u C-u scanf();
Sintaksa:
Python | C |
---|---|
varijabla = input()
|
scanf("format", &varijabla)
|
Unesena vrijednost u Pythonu je tipa string (niz znakova), dok se vrsta podatka unesenoga u C-u definira formatom:
%d - cijeli broj
%f - realan broj jednostruke preciznosti
%c - znak
Napomena: Za promjenu vrste varijable u Pythonu, primjerice u int, potrebno je dodatno primjeniti funkciju int(). Možemo pisati varijabla = int(input()).
Napomena: Primjetite da uz C-u uz ime varijable stoji oznaka &. Ta oznaka naziva se adresni operator i omogućava ispravno smještanje podatka u memoriju. Obavezno ga je pisati uz ime varijable.
Primjeri:
Python | C |
---|---|
a = int(input()) | scanf("%d", &a); |
Što se događa kada program dođe do funkcije input, odnosno scanf?
Kada program dođe do ovih funkcija, omogućuje se unos podatka (ili više podataka) s tipkovnice. Uneseni se podatak ili podatci tada spreme u memoriju. Da bi program znao koji podatak čemu služi, osim samog podatka program pamti i naziv (adresu) pod kojim se taj podatak sprema.